U-III - 4062 / 2003

Odluka o odbijanju ustavne tužbe, 11/29/2004

Zaključak:





Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Jasna Omejec, predsjednik Vijeća, te suci Marijan Hranjski, Mario Kos, Ivan Mrkonjić, Emilija Rajić i Vice Vukojević, članovi Vijeća, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom S. A. iz S., kojeg zastupa A. N., odvjetnik u S., na sjednici održanoj dana 29. studenoga 2004. godine, jednoglasno je donio


O D L U K U


Ustavna tužba se odbija.


O b r a z l o ž e n j e


1. Ustavna tužba podnesena je protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu, broj: Gž-4318/00 od 9. listopada 2003. godine, u dijelu u kojem je darovni ugovor zaključen između podnositelja i njegove majke, D. A., proglašen ništavim, a kojom presudom je odbijena žalba podnositelja (kao prvotuženika u parničnom postupku) u dijelu u kojem se njome pobija utvrđenje darovnog ugovora ništavim, te je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj broj: P-1127/03 (ranije broj: P-559/88) od 4. travnja 2000. godine, dok je u ostalom dijelu predmet vraćen na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

Navedenom presudom Općinskog suda u Makarskoj, između ostaloga, utvrđeno je da je ništav darovni ugovor bez datuma, koji je u potpisu bio ovjeren od strane Općine Makarska 6. srpnja 1982. godine pod brojem 2263 i prijavljen Općinskoj upravi društvenih prihoda u Makarskoj 20. listopada 1981. godine pod brojem: 07-6-99/81, kojim je pokojna D. A. bila darovala podnositelju "prvi kat porodične zgrade (nedovršene) izgrađene na čest. zem. 848 KO B., ZU 833 i jednu polovicu prava vlasništva građevinske parcele 848/8 KO B., ZU 833, što predstavlja 230 m2".

2. Podnositelj smatra da su mu osporenom presudom Županijskog suda u Splitu, kao i presudom Općinskog suda u Makarskoj, povrijeđena ustavna prava propisana odredbama članaka 18. stavka 1., 19. i 48. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

U ustavnoj tužbi podnositelj u bitnome ponavlja razloge istaknute u prethodnom postupku, a koji se mogu svesti na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, na bitne povrede odredaba postupovnog prava i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Također smatra da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima, za kojeg navodi da je donesen 1989. godine, jer je sporni darovni ugovor sklopljen prije donošenja tog zakona i ovjeren 6. srpnja 1982. godine.

Predlaže Sudu ustavnu tužbu usvojiti, ukinuti osporavane presude i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Za potrebe ustavnosudskog postupka pribavljen je spis Općinskog suda u Makarskoj broj: P-1127/03 (ranije broj: P-559/88).

Ustavna tužba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 62. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 49/02.-pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), svatko može podnijeti Ustavnom sudu ustavnu tužbu ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, kojim je odlučeno o njegovim pravima i obvezama, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom (ustavno pravo).

Ustavni sud, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, u granicama zahtjeva istaknutog u ustavnoj tužbi, utvrđuje je li u postupku odlučivanja o pravima i obvezama povrijeđeno ustavno pravo podnositelja ustavne tužbe. Ustavni sud ne ispituje povrede zakona, nego povrede ustavnih prava. Stoga je pozivanje na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešnu primjenu materijalnog prava i/ili bitne povrede postupka kao polazište za podnošenje ustavne tužbe neosnovano, jer Ustavni sud nije žalbeni sud. Odlučujući o ustavnoj tužbi Ustavni sud ispituje jesu li aktima protiv kojih je ustavna tužba podnesena povrijeđena ustavna prava, a sudska kontrola njihove zakonitosti zajamčena je Ustavom pred redovnim sudovima. Zato bi se takvim razlozima Ustavni sud, odlučujući o ustavnoj tužbi, mogao baviti samo kad bi se oni pojavili kao odrednice sadržaja povrijeđenog ustavnog prava ili kao neki oblik njegove povrede.

Isto tako, u ustavnosudskom postupku pokrenutom ustavnom tužbom Ustavni sud ispituje eventualne povrede samo onih ustavnih prava koja podnositelj navodi u ustavnoj tužbi, istodobno označujući mjerodavne odredbe Ustava u kojima su ta prava zajamčena.

5. Iz spisa Općinskog suda u Makarskoj razvidno je da je predmet spora zahtjev tužitelja, M. R., za utvrđenje da je on isključivi vlasnik obiteljske kuće od tri etaže sagrađene na čest. zem. 848/8 ZU 833, KO B., te da je ništav darovni ugovor zaključen između sada pokojne D. A. i podnositelja kojim ona njemu daruje prvi kat te kuće i jednu polovicu građevinskog zemljišta na kojem je ta kuća izgrađena.

Općinski sud u Makarskoj zauzeo je stajalište da je sporni darovni ugovor ništav, jer prema odredbi članka 283. stavka 1. ZBPO zajedničkom imovinom bračni drugovi mogu raspolagati samo sporazumno, pa D. A. nije bila ovlaštena samostalno raspolagati svojim udjelom u ovoj zajedničkoj imovini niti ga opteretiti pravnim poslom među živima u smislu odredbe članka 283. stavka 2. ZBPO, a kojim je takva mogućnost izričito isključena. Stoga je darovni ugovor protivan prisilnim propisima i moralu društva, napose što je njegovo sklapanje skrivano od tužitelja, pa se radi o ništavom ugovoru iz članka 103. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96. i 112/99.).

Županijski sud u Splitu, odlučujući o žalbi podnositelja u dijelu u kojem se njome pobija utvrđenje darovnog ugovora ništavim, prihvatio je činjenična utvrđenja i pravno stajalište prvostupanjskog suda, uz obrazloženje da nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

7. Odredbom članka 18. stavka 1. Ustava jamči se pravo na žalbu protiv pojedinačnih akata donesenih u postupku prvog stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom.

Iz spisa Općinskog suda u Makarskoj, razvidno je da je podnositelj koristio pravo na žalbu protiv prvostupanjske presude. Županijski sud u Splitu je o žalbi podnositelja meritorno odlučio očitovavši se o svim žalbenim navodima, pri čemu je za svoja utvrđenja i stajališta dao valjane pravne razloge. Slijedom navedenog, Ustavni sud je utvrdio da takvim na zakonu utemeljenim rješenjem i presudom podnositelju nije povrijeđeno ustavno pravo na žalbu zajamčeno člankom 18. stavkom 1. Ustava.

8. Odredbom članka 29. stavka 1. Ustava propisano je da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.

Budući da je u parničnom postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku podnositelju bilo omogućeno pratiti tijek postupka, sudjelovati u postupku i poduzimati sve zakonom dopuštene radnje radi ostvarivanja svojih prava, te da su zakonom ustanovljeni sudovi odlučivali unutar svoje nadležnosti, i u konkretnom slučaju primijenili mjerodavne zakonske odredbe, Ustavni sud je utvrdio da podnositelju nije povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.

Osvrćući se na navod podnositelja u ustavnoj tužbi kojim ukazuje da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima, za koju navodi da je donesena 1989. godine, jer je sporni darovni ugovor sklopljen prije donošenja tog zakona, Ustavni sud ističe da su nadležni sudovi pravilno primijenili tada važeći propis. Naime, Zakon o braku i porodičnim odnosima donesen je 23. veljače 1978. godine, objavljen je u "Narodnim novinama", broj 11/78, a primjenjivao se od 1. siječnja 1979. godine. Nakon nekoliko izmjena tog zakona, u "Narodnim novinama", broj 51/89., objavljen je njegov pročišćeni tekst.

9. Odredbom članka 48. stavka 1. Ustava jamči se pravo vlasništva.

Polazeći od činjenice da je osporenim presudama, sukladno mjerodavnim propisima, utvrđena ništavost darovnog ugovora, Ustavni sud je utvrdio da podnositelju nije povrijeđeno ustavno pravo vlasništva zajamčeno odredbom članka 48. stavka 1. Ustava.

10. Člankom 19. Ustava, na čiju povredu podnositelj također ukazuje, propisano je da pojedinačni akti državne uprave i tijela koja imaju javne ovlasti moraju biti utemeljeni na zakonu, te se jamči sudska kontrola zakonitosti tih akata. Osporavane presude donijela su tijela sudbene vlasti na koja se odredbe članka 19. Ustava ne odnose, stoga te odredbe nisu mjerodavne u konkretnom slučaju.

11. Temeljem odredaba članaka 73. i 75. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Broj: U-III-4062/2003
Zagreb, 29. studenoga 2004.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
dr. sc. Jasna Omejec, v.r.